Prvi podaci o poduci scenskog plesa u Zagrebu datiraju iz sredine 19. stoljeća, a nalaze se u izvorima vezanim uz gostujuće strane kazališne družine. Nakon osnutka Hrvatskog zemaljskog kazališta, koje 1861. Hrvatski sabor uzima pod svoju zaštitu, paralelno s razvojem glazbenog repertoara, ples se sve više pojavljuje na pozornici i postaje nezaobilazan uz dramu i operu. Godine 1894. intendant Stjepan Miletić osamostaljuje balet i osposobljava ga za nastupe u operama i za izvođenje baletnog repertoara.
Do osnutka, 22. listopada 1949., Srednje baletne škole u Zagrebu, plesni podmladak obrazovao se unutar kazališta pod vodstvom iskusnih scenskih umjetnika. No, ta poduka nije bila kontinuirana niti sustavna pa nije mogla zadovoljiti potrebe za profesionalno osposobljenim plesačima koje je tražio sve zahtjevniji baletni repertoar.
Kvalitetno svladavanje nastavnog programa tijekom niza desetljeća djelovanja Škole ovisilo je o mnogo faktora, a prije svega o sposobnosti i stručnosti nastavnika. Nastavni kadar Škole razvijao se paralelno s razvitkom Škole uz pomoć stranih, ruskih baletnih pedagoga i školovanjem nastavnika na pedagoškim institucijama St. Peterburga i Moskve. Time je današnji sustav školovanja – obrazovanje u trajanju od osam godina i metodika nastave – preuzet iz ruske škole klasičnog baleta.
Uspješnost rada Škole bila je na stalnoj provjeri prezentacijom godišnjih školskih produkcija ili drugih javnih nastupa te ulaskom završenih učenika u profesionalne ansamble, najčešće u Balet HNK, a nerijetko u inozemne trupe.
Suradnja Škole i HNK odvijala se na nekoliko razina i to uvijek u funkciji što kvalitetnijeg odgoja baletnog podmlatka. Stjecanje scenske prakse, odnosno redovito sudjelovanje učenika u profesionalnom baletnom repertoaru HNK, smatra se sastavnim dijelom nastavnog procesa i u tome je odnos i suradnja s HNK, zajedno s radom na usavršavanju i osuvremenjivanju nastavnog plana, vrlo važan i nezaobilazan čimbenik u djelovanju Škole.
Učenici Škole redovito su sudjelovali na baletnim natjecanjima u zemlji i inozemstvu i osvajali nagrade u svim kategorijama.
Administrativno i organizacijski Škola je pretrpjela mnoge promjene što je u nekim razdobljima osjetno ometalo normalan rad, čiji je cilj bio osposobljavati profesionalne plesače klasičnog baleta, a od 1983 i plesače narodnih plesova. Dugi niz godina Škola je bila spojena sa Školom za ritmiku i ples, iako su im ciljevi školovanja potpuno različiti.
Od 1991. godine Škola djeluje pod nazivom Škola za klasični balet, s pomlađenim nastavnim kadrom i rezultatima rada opravdava i potvrđuje razloge svojeg utemeljenja.